Djeca, bolesni i nemoćni često moraju biti sami kod kuće ili žive sami.

Mogu pasti, razboljeti se ili na neki drugi način biti u situaciji kad trebaju tuđu pomoć, a ne mogu ju dozvati.

Napraviti sustav koji je promptno prepoznati takva stanja i dojaviti ih njihovim bližnjim ili nadležnim službama.

Sustava mora biti “non-obtrusive” tj. nenametljiv, neprimjetan. Ne smije stvarati dojam ukućanima da ih stalno netko promatra.

Mora biti automatski, tj. ne smije tražiti od ukućana da pozove pomoć

Natuknice/naputci:

• koja su to stanja koja treba prepoznati?
• treba li nadzirateljima (oni koji pomažu u potrebi) mogućnost da vide trenutno stanje?
• treba/može li se bilježiti statistika korištenja prostora i stanja radi strojnog učenja?
• koliko inteligencije je uopće potrebno?